Najnagrađivanija slovenska predstava prošle sezone nastala je prema jednom od najhvaljenijih dramskih tekstova najvažnijeg predstavnika ruskog realizma Aleksandra Nikolajeviča Ostrovskog. Oluja se, kao i većina njegovih drama, bavi društvenom kritikom, točnije onom trgovačke klase, a praizvedena je uz velike medijske polemike o moralnosti teksta, 1859.
Odonda do danas, doživjela je brojne adaptacije, ali i derivate, pa je tako Petar Ilič Čajkovski po njoj skladao svoju istoimenu uvertiru, dok je Vincenc Červinka po njoj napisao libreto za Janáčekovu operu Káťa Kabanová.
Priča je drame slijedeća:
Katarina (Nika Rozman) je mlada udata žena, zarobljena u hladnoj kući nemilosrdne svekrve, bogate trgovkinje Kabanovke (Jožica Avbelj), koja strahovladom gospodari nad mladom trojkom: snahom Katarinom, živanom kćerkom Barbarom (Alja Kapun) i sinom Tihonom (Matej Puc). Potonjemu je vlastita supruga tek nužno zlo, a od nje kao i od ostalih žena u kući, 'predah' najčešće pronalazi u čašici votke. U istom mjestu na Volgi stanjuje i Moskovljanin Boris Grigorjevič (Primož Pirnat), čija je financijska budućnost prepuštena na milost i nemilost njegova strica, uglednog trgovca Dikoja (Boris Ostan). Nakon nekoliko bezazlenih susreta na promenadi, između Katarine i Borisa planut će ljubav. Katarinu će zbog toga mučiti nesnosna grižnja savjesti, no Barbara će je nagovarati da zgrabi priliku za sreću. Urar Kuligin (Janez Starina) stvorit će perpetuum mobile, zbog kojeg će se na Volgom nadviti oluja, a polu-luda starica u tome će vidjeti najavu žalosnog raspleta... Kad se pak Tihon za dva tjedna zaputi u Moskvu, Katarinina krepost bit će na kušnji...
Predstava je osvojila Veliku nagradu Festivala Borštnikovo srečanje za najbolju predstavu, Jernej Lorenci nagrađen je za režiju, glumčke nagrade dobili su Primož Pirnat, Matej Puc i Nika Rozman, a predstava je slavila i u kategorijama najbolje scenografije, kostimografije, scenske glazbe i scenkog govora!
